"Rodu o Diskotrešu"
ilitiga
Kako je jedno razdoblje utjecalo na naše živote

Mnogi su čuli za pojam Diskotreš, koji u engleskoj varijanti zvuči više kurtoazno disco trash. 1. pojam Dakle (kako svaki stručni članak započinje definicijom tematskog pojma, započet ću i ja) diskotreš (eng. disco trash [diskou čraš]) je imaginarna, dakle nepostojeća, glazbena kategorija ili vrsta glazbe koja je unatrag deset godina postala nezaobilazni dio svakog ''plesnjaka'' ili disco kluba. Teško je za odrediti koji je dio sintagme, a sve više poprima oblik sraslice, pridjev koji imenica... JER: a) disko označava mjesto gdje se takva glazba najčešće namjerno i sustavno izvodi b) disko označava stil dotične glazbe, s popularnim four-to-the-floor beatom c) trash označava podvrstu glazbe d) trash označava oblik glazbenog djela koje najćešće podrazumjeva nesuvisao tekst uz puno egzotičnih metafora i motiva, kao i eksperimentiranje s drugim i u potpunosti različitim glazbenim pravcima e) trash je oznaka glazbenih kritičara za neuspjelu pjesmu dakle, ja ću se prikloniti definiciji pojma diskotreš pod slovima b) i d) ukratko (sljedi definicija pojma) disko treš (ili diskotreš) je oblik glazbenog djela koje najčešće podrazumjeva nesuvisao tekst uz puno egzotičnih metafora i motiva, kao i eksperimentiranjem s drugim i u potpunosti različitim glazbenim pravcima (najčešće su to elektronica, hip-hop, etno, techno i dance) a kojemu je osnova pop i four-to-the floor beat. 2. razdoblje Kao i svaki drugi svjetski trend, pa tako i dikotreš, u Hrvatskoj se javlja relativno kasno. U svijetu su među prvim poklonicima ovog novog izdanka pop-kulture bili Backstreet Boysi, N'Sync, Spice Girls i slični izvođači koji su obavezno bili uključivani u boy, odnosno girl bendove, kao da će lakše prodat grupno nego pojedinačno... U Hrvatskoj početkom devedesetih (kada u svijetu počinje lagani porast popa koji je odgovor američke zlatne mladeži na previše agresivan i za njihova slabašna ušesa preglasan rock) zalomio se Domovinski rat, pa dok smo mi još pjevali o zlatnim poljima i "trdoj stini na koju Hrvat povist piše", po američkim stageovima skakutali su mladići i djevojke i pjevali o svojim ljubavnim iskustvima. Nakon završetka rata, hrvatske su idole (Meri Cetinić, Jospiu Lisac, Kesoviju, Dedića i slične) s trona skinuli mladi i nadobudni pop umjetnici koji su spojili rock, pop i slične ine pravce u svojevrsnu techno-dance mješavinu (jer je naravno tada već po americi zavladala dance/techno/trance groznica) Među prvima se javljaju Tajči, Velina, Vicky, Kasandra, Senna M, Annamaria, a kasnije i Alka Vuica, Donna, Matrix, Matia Vuica, E.T., a na samom kraju Minea, Ella, Dalia, Emilia, Mandi, Nikita i slični. U težnji da sljede američke trendove, njihov stajling je bio balkanska kopija raskošnih američkih kostima, a njihova imena u skladu s njima. 3. Come-Back U prvoj polovici devedesetih, kod nas rat, u amera pop. U drugoj polovici kod nas diskotreš, a u amera dance/techno. Na početku milenija u americi r'n'b groznica, kod nas Thompson A sada u ovim ''ludim desetima'' diskotreš su prepoznali DJ-evi i ponovno ga vratili na podij. Tako uz najnoviji hit Ministry of Sounda može se čuti i dance obrada Vrabaca i komaraca ili iz naftalina izvađen hit Juryja de Simba "Tko je dirao Pipi?" 4. zaključak. Diskotreš je ono što bi mi nazvali našim pokušajem mješanja svjetskih devedesetih u tri-četiri godine. Da nadoknadimo izgubljeno. I u tom su se razdoblju pojavili nikad-ne-preželjeni hitovi. Hitovi naše mladosti. Disko treš je uzdignut na novu razinu, pojavila se cijela subkultura, često se viđaju djevojke i mladići odjeveni u nespojivu odjeću punu točkica, trešnjica, višnjica, jagodica, mrkvica, uz hrpu asesoara i ''alternativnih'' metoda ukrašavanja tijela. Diskotreš IS NOT DEAD! :D :D :D :D Keep the dream alive :D :D :D P.S. : iživciran stručnim člancima iz pedagogije objavljujem svoj. P.P.S: amere namjerno pišem malim slovima jer to nisu živa bića, a pogotovo ne vlastita imenica P.P.P.S :dovraga, treba stvarno jedan stručno odrađen članak o ovoj temi u nekom od brojeva časopisa Croatia Recordsa ili Drva Znanja :/

četvrtak, 27.03.2008.

Hrvatski standardni književni jezik ilitiga dvije-tri o oksimoronu

Nakon dugo vremena osjetih potrebu da nešto napišem. Nije da nisam imao vremena ili takvo nešto, nego jednostavno nisam imao inspiracije, a kamoli strpljenja sjest i tipkat. Nije blog što je nekad bio. Sad neki novi klinci igraju rulet, dok mi ostali stariji gledamo kako loptica pada u krivi broj. Uvijek mi je bilo fascinantno kako neki blogovi dožive određenu popularnost: Bilo da su otkriveni od strane korisnika ili urednika ovih stranica, ali uvijek bi neki blogovi procurili kao nešto najbolje, najoriginalnije, najovo, najono (iako, da prostite, sve to spada u isti kalup, a ti se ionako autori neće maknuti od te instant slave, ali očiglednoj nekoj kućanici bude toplije oko srca kad sazna da su njeni problemi oko kuhanja ručka objavljeni kao vijest dana) tako da je ostalo pitanje, dokle ćemo ovako?! Meni je ovaj blog poslužio, isprva kao utapljanje u masi (jer ako to imaju oni popularni u razredu, zašto ne bih i ja?), potom kao krik samosvijesti (hej i ja oću mjenjati svijet!), a sad ako čisto kreativno ispoljavanje viška energije i vježbanje za budući kolegij (Stilistika, kažu, uvijek je u modi). [primjeti upotrebu raznih tipova rečenica kao primjera] A sada tek shvaćam da sam tu i upoznao određene divne i drage ljude koji eto iskorištavaju moj talent (ali u pozitivnom smislu, jer da me ne iskorištavaju ja ne bih niti znao da taj talent (ne talenAt, ja sam ipak funckionalist u srcu) postoji), a i nakon određenog staža i godina pisanja shvatio sam da bih se ipak umjesto u režijske mogao bacit u dramaturške vode. Sad osjećam dozu ponosa i moram se pohvaliti kako čak i kazališni vrh u Osijeku raspravlja o mojim ''iznenađujuće dobrim i zanimljivim'' dramama. Odnosno o drami. Modrobradom. Isto tako, zahvaljujući toj drami dobrio sam određeni poslić na osječkoj Umjetničkoj akademiji gdje u službi dramaturga pomažem mladim naraštajima glumaca. Tko zna, možda i u meni čuči neka Jelena Veljača koja sam čeka da isplovi van :D Ali sve će to doć na svoje, ja se iskreno nadam. Ovo je jedan od onih ''ljepših'' postova. Mrzim takve. Svijet nije lijep. Pogotovo ne onaj u kojem ne mogu provodit lingvističku torturu. :/ Do vraga. Domaća zadaća: prebroji i objasni ulogu samoglasnika a u ovom postu. Ah, barem nešto :D Pozdrav! P.S. Zašto bi naslov uvijek morao biti vezan uz sadržaj?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!? O_o Kategorija: Književnost, Karijera, Religija